Geštalt psihologija

Geštalt je njemačka riječ koja se prevodi kao oblik ili forma. Pojam geštalt označava jedinstvenenu cjelinu koja ima karakteristike koje su drugačije od njenih sastavnih dijelova i koja se ne može svesti na jednostavan zbir elemenata ili dijelova od kojih je sastavljena.

Porodica je primjer geštalta jer kao cijelina ima karakteristike značenja koju nema svaki član porodice posebno.  Takođe, rečenica je primjer geštalta jer ima karakteristiku značenja koju niti jedna pojedina riječ ili slovo u njoj nemaju.  Postavka, da cjelina ima drugačiji kvalitet od njenih sastavnih dijelova je temeljna ideja geštalt psihologije.

Na primjer ukusi i mirisi ne samo što mogu biti tako kombinovani da daju nove kvalitete i forme, već mogu biti tako kombinovani da se originalni elementi više uopšte ne mogu opažati ili osjetiti. Najednostavniji primjer je sastav potreban za pripremu određenog kolača, ukoliko ih probate posebno, prije nego ste pripremili kolač, svaki element će imati poseban ukus, drugačiji od smijese koja je od njih napravljena.

Dakle, više nećete osjećati ukus praška za pecivo, mlijeka, žumanceta, brašna, već jedan sasvim novi ukus koji je potpuno drugačiji od ukusa bilo kojeg elementa posebno.  Upravo tako, neposredno ljudsko iskustvo organizuje cjelinu, a ne jednostavni skup sastavnih elemenata.

Shodno tome geštalt psihologija istražuje psihološke fenomene kao strukturne cjeline, a ne rastavlja ih na sastavne dijelove, jer smatra da se o karakteristikama cjeline ne može zaključiti na osnovi analize njenih sastavnih dijelova.

Sa tim u vezi geštalt psihologija posmatra čovjeka kao cjelinu.  Ličnost je strukturirana interakcijama u samom pojedincu i interakcijama između pojedinca i njegove okoline. Funkcioniranje pojedinca obuhvata odgovarajuće dinamičke međuodnose između njegovih doživljaja sebe, drugih i svijeta oko njega.  Način na koji vidimo svijet je pod velikim uticajem prošlih iskustava, naših očekivanja uvjerenja i emocija.

Geštalt škola je dopunila shvatanje da opažaji  nastaju kao posljedica našeg iskustva, te da su psihološke pojave organizovane u nedjeljive cijeline.

Na temelju ovih nalaza, javilo se pitanje što ustvari vidimo?

Nalazi eksperimenata geštaltista ukazali su na to da i naša osjećanja spontano i neposredno bivaju organizovana u naše percepcije, ili ti slobodnom interpretacijom,  ono što vidimo posledica je onog što jesmo. Geštalt psihologija dalje kaže da je u ljudskoj prirodi da opaža cjelinu predmeta isto kao i pojedinačna svojstva tog predmeta. 

Da li ste na primjer primjetili kako serija novogodišnjih lampica često izgleda kao da je svijetlost u pokretu? Zapravo, brze sekvence perceptivnih događaja, kao što su redovi lampica, stvaraju iluziju kretanja čak i kada je nema. Mi opažamo pokrete i kada ne postoji ništa više od niza međusobno nezavisnih događaja koji se smjenjuju. Ovaj efekt  nazvan je Fi efekt i on čini osnovu pokretnih slika. Dakle, opažamo pojedinačne draži, kao i povezanost između njih, i sve doživljavamo kao jedinstven doživljaj. Slično se dešava i sa percepcijom u svakodnevnom životu, sasvim spontano unoseći naša osjećanja u naše opažaje,  povezujemo draži sa tendecijom formiranja cijelina koje su oblikovane našim prethodnim iskustima.

Fokusirani na to kako ljudi zapravo tumače svijet geštalt psiholozi bavili su se cjelovitošću i organiziranošću percepcije i utemeljili  prve postavke geštalt psihologije.  Prema geštalt psihologiji naš um ima tendeciju da upotpunjuje informacije koje nedostaju. Uvijerenje  da je cjelina veća od zbira pojedinačnih dijelova dovela je do otkrića nekoliko različitih fenomena koji se javljaju prilikom percepcije i ti fenomeni nazvani su  "zakoni perceptivnih organizacija."

Osnovno načelo perceptive organizacije je načelo dobre forme. Prema ovom načelu svaki skup elemenata vidjet ćemo na način da izgleda što je jednostavnije moguće. Posmatrač date elemente uvijek nastoji  organizovati  na najjednostavniji mogući  način.

• Načelo dobre forme

 Osnovno načelo perceptive organizacije je načelo dobre forme. Prema ovom načelu svaki skup elemenata vidjet ćemo na način da izgleda što je jednostavnije moguće. Posmatrač date elemente uvijek nastoji  organizovati  na najjednostavniji mogući  način. Ovaj zakon kaže da smo mi instiktivno vođeni da opažamo stvari onoliko jednostavno koliko je to moguće. 

• Načelo sličnosti

 Prema načelu sličnosti  elemente koji su slični doživjet ćemo kao da su grupisani zajedno. Sličnost može biti na osnovu boje, forme, veličine ili svjetline 

• Načelo blizine

 Prema načelu blizine elemente koji su blizu jedan drugome doživjet ćemo kao da su grupisani zajedno.  Ovaj princi drži da elemente koji su blizu jedan  drugom doživljavamo zajedno kao jednu jedinicu. 

• Načelo kontinuiteta

 Prema načelu kontinuiteta elemente koji imaju tendenciju kontinuiteta doživjet ćemo kao jednu grupu. U primjeru koji je dat  serija tačkica formirana u red vizuelno će se grupisati zajedno, čak i ako je taj put prekinut nekom drugom formom. 

• Načelo zatvorenosti

 Prema načelu zatvorenosti  ukoliko neki dio elementa ili lika nedostaje, na inače kompletnoj figuri, popuniti ćemo te praznine kao bi se dobila cjelina 

• Načelo zajedničkog kretanja

 Prema načelu zajedničkog kretanja predmete koji se kreću zajedno u istom smjeru doživljavamo kao jednu cjelinu. Dvije forme sa sličnom orijentacijom doživjet će se kao da pripadaju jedna drugoj. 

• Načelo odnosa figure i pozadine

Načelo odnosa figure i pozadine kaže da je percepcija organizovana na način da se pojedini elementi u nekom trenutku ističu kao figura (lik) naspram nediferencirane pozadine. Imamo prirodnu tendenciju da jedan aspekt događaja doživljavamo kao figure, a ostale kao pozadinu. Što će biti figura, a što pozadina u nekom trenutku, zavisi od karakteristika drži ali i od  interesa i namjera onog koji opaža. Nešto što je u jednom trenutku bilo figura može postati pozadina i obrnuto.

Stoga, sledeći put kad opažate elemente,  lične odnose, događaje u poslovnom okruženju budete svijesniji načela, odnosno principa na osnovu kojih organizujemo percepciju!